Predstojeće godine bit će presudne za provedbu Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), vodećeg instrumenta EU-a za financiranje odgovora na pandemiju i dionici su već pokazali snažan interes za njegov novi mehanizam financiranja. Europski revizorski sud (Sud) priprema se za objavu niza izvješća o toj temi. Revizori su danas objavili komparativnu analizu financiranja sredstvima iz RRF-a i kohezijske politike EU-a kako bi doprinijeli donošenju preliminarnih zaključaka koji će se uzeti u obzir u pripremi dugoročnog proračuna EU-a za razdoblje nakon 2027. U pregledu se ispituju sličnosti i razlike između obaju instrumenata u pogledu njihova upravljanja i rukovođenja, izrade programa u vezi s potrošnjom, uvjeta za izvršenje plaćanja, praćenja i troškova provedbe, kontrole i revizije.
Ukratko, financijska sredstva EU-a u iznosu od 724 milijarde eura stavljena na raspolaganje u okviru RRF-a znače da zemlje EU-a mogu trošiti znatno veće iznose financijskih sredstava EU-a u razdoblju 2021. – 2027. nego prethodno u okviru gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije. Time će se ujedno povećati udio javnih ulaganja diljem EU-a financiranih sredstvima EU-a. Budući da se RRF provodi usporedno s financiranjem u okviru kohezijske politike, zemlje EU-a mogu se odlučiti financirati ulaganja u okviru bilo kojega od tih dvaju instrumenata. Koordiniranje njihove provedbe stoga je od presudne važnosti jer zemlje moraju zajamčiti nadopunjavanje, a ne međusobno ponavljanje (udvostručavanje) tih dvaju instrumenata. Predmetni se instrumenti provode u različitom općem okviru i s različitim mehanizmima upravljanja i rukovođenja zbog njihovih različitih namjena, što znači da tijela EU-a i nacionalna tijela imaju različite odgovornosti za svaki od tih instrumenata. Financiranje sredstvima u okviru obaju instrumenata provodi se u vidu bespovratnih sredstava, a kad je riječ o RRF-u, financijska sredstva isplaćuju se i u obliku otplativih zajmova. Potporom koja se u okviru kohezijske politike dodjeljuje zemljama uzimaju se u obzir regionalne razlike; to nije slučaj s dodjelom financijskih sredstava u okviru RRF-a. Navedeni se instrumenti znatno razlikuju i u pogledu postupaka njihova odobravanja i ocjenjivanja: dok se plaćanja u okviru kohezijske politike temelje na stvarnim troškovima, uvjeti za izvršavanje plaćanja u okviru RRF-a uključuju zadovoljavajuće ispunjavanje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti, na kojima se ujedno temelje kontrola i revizija. Komisija se stoga u pogledu RRF-a više oslanja na nacionalne sustave kako bi zajamčila djelotvornu zaštitu financijskih interesa EU-a.