Zakon EU-a o cookiejima
Ako želite posjetiti ovu stranicu, obavještavamo vas da će se pristupom sustavu, u skladu s Direktivom EU-a 2009/136/EZ, aktivirati cookie. Ako se ne slažete, ne pristupajte ovoj stranici. Cookie se koristi za spremanje odabira jezika, ali neće zabilježiti vaše osobne podatke. Valjanost će mu isteći nakon godine dana.

O nama

 
Vrhovne revizijske institucije (VRI) Europske unije surađuju s Europskim revizorskim sudom prvenstveno u okviru strukture Kontaktnog odbora. Tu strukturu čine sam Kontaktni odbor, koji se sastoji od čelnika vrhovnih revizijskih institucija EU-a i Europskog revizorskog suda, službenici za vezu, koji omogućavaju aktivnu mrežu profesionalnih kontakata diljem Europe te radne skupine, mreže i projektne skupine za posebna revizijska pitanja. 

Povijest

Prvi sastanak čelnika vrhovnih revizijskih institucija EU-a (tada EEZ-a) održan je 1960. godine. Čelnici vrhovnih revizijskih institucija od tada surađuju u Kontaktnom odboru, koji ima ulogu foruma u kojem se raspravlja o pitanjima od zajedničkog interesa. Uvođenjem vlastitih sredstava za financiranje proračuna EU-a kasnih 1960-ih godina, nakon čega je došlo do povećanja uloge Europskog parlamenta u proračunskim pitanjima, potreba za neovisnim vanjskim revizijskim tijelom EU-a postajala je sve očitija. Kontaktni je odbor zapravo imao ključnu ulogu u osnivanju Suda i kodifikaciji njegovih ovlasti u Ugovoru iz Bruxellesa iz 1975. godine, što je dovelo do osnivanja Suda 1977. godine. Kontaktni je odbor 1978. godine pozvao Sud da mu se pridruži, čime je Sud postao njegovim desetim članom.
 
Kako su se nakon Rimskog ugovora razvijale europske integracije, tako se razvijala i uloga Kontaktnog odbora. Tijekom godina, suradnja između vrhovnih revizijskih institucija država članica i Suda postajala je sve organiziranija i institucionaliziranja. To se odražava i u europskim ugovorima, u kojima se postupno sve otvorenije upućivalo na takvu suradnju.
 
U izvornom obliku Ugovora o osnivanju Europske zajednice navodi se da Sud svoje revizije provodi u „suradnji” s vrhovnim revizijskim institucijama država članica[1], dok je u Ugovoru iz Amsterdama kasnije dodano da „Revizorski sud i nacionalna revizijska tijela država članica surađuju u duhu povjerenja, zadržavajući pritom svoju nezavisnost”. Potom se u 18. Izjavi završnog akta Ugovora iz Nice poziva Sud da zajedno s vrhovnim revizijskim institucijama država članica uspostavi Kontaktni odbor (koji je ustvari već postojao)[2].
 
Međutim, suradnja između vrhovnih revizijskih institucija država članica EU-a i Suda nije samo pravna obveza, već praktična potreba koja proizlazi iz činjenice da su Zajednica i državne uprave sve više i više usko povezane. Nakon velike decentralizacije upravljanja proračunom EU-a u smjeru nacionalnih tijela država članica i država korisnica, težište revizije sredstava EU-a također se pomaknulo prema tim državama. Kao posljedica tomu, Ugovorom se omogućila pravna osnova za suradnju između Suda i nacionalnih vrhovnih revizijskih institucija ili drugih nadležnih nacionalnih revizijskih tijela. U praksi nacionalne vrhovne revizijske institucije revizorima Suda mjesno pružaju praktičnu i logističku potporu, kao i posebno znanje o području koje je pod revizijom.
 

Suradnja s vrhovnim revizijskim institucijama država kandidatkinja i potencijalnih država kandidatkinja

Kontaktni odbor promiče i olakšava suradnju između država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja i vrhovnih revizijskih institucija država članica EU-a uz pomoć nekoliko inicijativa, od kojih je većina u okviru mreže vrhovnih revizijskih institucija država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja te Suda. Osim sudjelovanja čelnika navedenih vrhovnih revizijskih institucija na sastancima Kontaktnog odbora u svojstvu promatrača, zajednička radna skupina za revizijske aktivnosti, nasljednik bivše radne skupine Kontaktnog odbora za države kandidatkinje, promiče primjenu praktične suradnje u manjim okruženjima.

Suradnja s međunarodnim organizacijama

Predstavnici EUROSAI-ja, krovne Europske organizacije vrhovnih revizijskih institucija, i INTOSAI-ja, svjetske organizacije, sudjeluju na sastancima Kontaktnog odbora i pozvani su izvješćivati o svom napretku i budućim planovima. Drugi primjeri suradnje s EUROSAI-jem uključuju zajednička osposobljavanja i sudjelovanje članova EUROSAI-ja u multilateralnim aktivnostima koje je pokrenuo Kontaktni odbor. Nadalje, pojedinačne vrhovne revizijske institucije Kontaktnog odbora također sudjeluju u aktivnostima koje organiziraju EUROSAI i INTOSAI.


[1] U članku 188c.3 Ugovora o osnivanju Europske zajednice navodilo se sljedeće: „U državama članicama revizija se provodi u suradnji s revizorskim tijelima pojedine države ili, ako ona nemaju potrebne ovlasti, u suradnji s nadležnim državnim službama”. Ugovorom iz Amsterdama to je postao članak 248.3.
 
[2] U 18. Izjavi navodilo se da „Konferencija poziva Revizorski sud i nacionalna revizijska tijela da poboljšaju okvir i uvjete za međusobnu suradnju istodobno čuvajući vlastitu samostalnost. U tu svrhu predsjednik Revizorskog suda može osnovati odbor za kontakte s predsjednicima nacionalnih revizijskih tijela”.
 
Ovom internetskom stranicom upravlja Europski revizorski sud.