U Odboru se svake godine sastaju čelnici vrhovnih revizijskih institucija Europske unije i predsjednik Europskog revizorskog suda, kao i predsjednici vrhovnih revizijskih institucija država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja. 2010. godine prvi je put Kontaktnim odborom, koji se sastao u Europskom revizorskom sudu u Luxembourgu, predsjedavao prvi predsjednik Revizorskog suda Francuske Didier Migaud uz blisku suradnju s predsjednikom Europskog revizorskog suda Vítorom Caldeirom. To je ustvari omogućilo da se uspostavi „Troika”, koju čine tri predsjednika sa zadaćom pripreme Odbora, koji će se i 2011. godine ponovno održati u Luksemburgu.
Kao što je bio običaj posljednjih godina, sastanak je započeo seminarom koji je ove godine bio posvećen ulozi nacionalnih parlamenata nakon što je Ugovor iz Lisabona stupio na snagu. Brojni pozvani govornici govorili su o različitim povijesnim, pravnim, institucionalnim ili političkim aspektima tog pitanja: Jean Laporte, ravnatelj službe za europske poslove francuskog senata, Colette Flesch, bivša ministrica vanjskih poslova, nekadašnja članica Zastupničkog doma Luksemburga te Europskog parlamenta, i Edward Leigh, član Donjeg doma Ujedinjene Kraljevine te nekadašnji predsjednik Odbora za javne račune. Sudionicima su se obratili i predsjednici Tuomas Pöysti iz Finskog nacionalnog ureda za reviziju, Guilherme d’Oliveira Martins iz Portugalskog revizorskog suda i Jacek Jezierski iz Poljskog vrhovnog vijeća za nadzor.
Nacionalni parlamenti, koji su Ugovorom iz Lisabona dobili ovlast nadzora načela supsidijarnosti, imaju sve aktivniju ulogu u području zajednice. Međutim, u javnim raspravama upravljanje nadzorom sredstava EU-a još uvijek ima ograničeno mjesto te je nejednako zastupljeno u pojedinačnim državama.
Revizija Financijske uredbe uz nazočnost povjerenika Algirdasa Semete, koji je zadužen za oporezivanje i carinsku uniju reviziju i borbu protiv prijevara, omogućila je i raspravu o razvoju nadzora. Vrlo živa rasprava osobito se usredotočila na ideju dopuštenog rizika pogreške.
Odbor je također dvjema prezentacijama vrhovnih revizijskih institucija Danske i Nizozemske pružio priliku za razmjenu iskustava u nadzoru europskih sredstava.
Kad je riječ o aktivnostima Odbora i njegovih radnih skupina potrebno je naglasiti više značajnih faza: iscrpno razmatranje upravljanja Odborom nakon prikupljanja informacija od predsjednika dovelo je do usredotočenja njegovih aktivnosti na pitanja zajednice i rasprave; radna skupina za zajedničke revizijske standarde predstavila je svoje završno izvješće, a naposljetku, zahvaljujući vrhovnim revizijskim institucijama Nizozemske i Latvije, pokrenute su dvije nove aktivnosti.
U svim ovim područjima, službenici za vezu bit će odgovorni za praćenje i olakšavanje provedbe odluka Odbora.
