-->

O Sudu

Europski revizorski sud – promicanje transparentne i odgovorne Europske unije

Kao građanka ili građanin EU-a možete računati na nas

Sud pruža činjenične i brojčane podatke kako bi se procijenilo djeluju li zakonodavstvo, programi i politike EU-a u praksi, pa tako i u Vašoj zemlji.

Provjeravamo ostvaruje li EU rezultate

Kao vanjski revizor EU a, Sud je jedina europska institucija koja neovisno ispituje što se događa na terenu u cijeloj Uniji, u državama članicama i izvan Eu-a. Pri ispitivanju i procjenjivanju politika i programa Eu-a Sud postavlja tri pitanja:

  • Što se s pomoću njih željelo postići?
  • Jesu li s pomoću njih postignuti ti ciljevi?
  • Je li s pomoću njih ostvarena odgovarajuća vrijednost za uloženi novac?

Neovisna revizijska izvješća i pregledi koje sastavlja Sud pružaju uvid u dosadašnja dragocjena iskustva i doprinose utvrđivanju najbolje prakse na svim razinama.

Sud također pruža objektivnu procjenu zakonitosti i pravilnosti uporabe proračuna EU-a. Ujedno promiče dobro financijsko upravljanje, transparentnost i snažnu odgovornost te također objavljuje mišljenja o zakonodavnim prijedlozima koja mogu služiti kao izvor informacija tijekom zakonodavnog postupka.

Više o Europskom revizorskom sudu

O Sudu

Europski revizorski sud (Sud) neovisni je vanjski revizor Europske unije. Uspostavljen je 1977. godine te je jedna od sedam institucija Eu-a. Nalazi se u Luksemburgu i zapošljava oko 900 članova revizijskog, pomoćnog i administrativnog osoblja iz svih država članica Eu-a. Sud djeluje kao kolegij 27 članova, pri čemu je svaki od članova iz jedne države članice Eu-a.

Uloga Suda

Revizori Suda provjeravaju jesu li sredstva Eu-a točno prikazana u računovodstvenoj dokumentaciji te primjenjuje li EU financijska pravila na ispravan način. Također provjeravaju ostvaruju li se politikama i programima Eu-a predviđeni ciljevi i odgovarajuća vrijednost za uloženi novac.

Sud svojim radom doprinosi unaprjeđenju financijskog upravljanja EU om te promiče odgovornost i transparentnost. Upozorava na rizike, pruža jamstva, upućuje na nedostatke i uspjehe te daje smjernice donositeljima politika i zakonodavcima Eu-a.

Sud predstavlja svoja opažanja i preporuke Europskom parlamentu, Vijeću Europske unije, nacionalnim vladama i parlamentima te široj javnosti.

Program rada Suda

Sud svoje revizijske zadatke odabire neovisno, na temelju procjene glavnih rizika za provedbu politika Eu-a te za rashode. Pri donošenju programa rada Sud također u obzir uzima moguće zanimanje javnosti za svoj rad te njegov izgledni učinak.

Tijekom procesa odabira Sud uzima u obzir prijedloge ostalih institucija, posebice Europskog parlamenta. Sud svake godine poziva sve odbore Parlamenta da iznesu svoje prijedloge i ideje, koje zatim Sudu prosljeđuje Konferencija predsjednika odbora Europskog parlamenta.

Široki raspon tema koje su obuhvaćene revizijama Sudu omogućuje pružanje neovisnih i objektivnih izvješća o ključnim pitanjima za budućnost Eu-a koji se temelje na dokazima. Sud ističe dobre primjere iz prakse i upozorava na loše. Na taj način Sud doprinosi konsolidaciji demokratskog legitimiteta i održivosti Europske unije.

Davanje razrješnice za izvršenje proračuna Eu-a

Revizijske aktivnosti Suda ključan su temelj za godišnji postupak davanja razrješnice, u okviru kojeg Parlament na temelju preporuke Vijeća donosi odluku o tome je li Komisija na zadovoljavajući način izvršila prošlogodišnji proračun. Odluka Europskog parlamenta o davanju razrješnice vodi do službenog zaključenja računovodstvene dokumentacije Komisije za predmetnu godinu.

Pri odlučivanju o davanju, odgađanju ili odbijanju davanja razrješnice Parlament u obzir uzima integrirana financijska izvješća i izvješća o odgovornosti koja sastavlja Komisija, kao i godišnje izvješće i sva relevantna tematska izvješća Suda.

Tijekom javnih saslušanja o davanju razrješnice relevantni povjerenici odgovaraju na pitanja Odbora Parlamenta za proračunski nadzor (CONT).

Svrha rada Suda

Sud predstavlja svoje nalaze odborima i izaslanstvima Parlamenta te posebice Odboru za proračunski nadzor, što predstavlja priliku za raspravu s Parlamentom o našim nalazima i preporukama, u prisustvu Komisije ili ostalih tijela nad kojima se provodi revizija. Isto tako, Sud rezultate svog rada izravno predstavlja Vijeću Eu-a. Članovi Suda redovito putuju u matične države članice kako bi nacionalnim parlamentima i ostalim nacionalnim tijelima predstavili publikacije Suda.

U svojim izvješćima Sud utvrđuje nedostatke i dobre primjere iz prakse u pogledu načina izrade i primjene politika i programa Eu-a u praksi. Isto tako, Sud u relevantnim slučajevima iznosi preporuke za uvođenje izmjena. Komisija, Parlament, Vijeće i nacionalna te regionalna tijela u državama članicama mogu se služiti rezultatima naših revizija kako bi uveli potrebna poboljšanja, koja mogu biti u obliku izmjena u području zakonodavstva ili uredbi, boljih smjernica ili novog pristupa provedbi politika ili programa. Tijekom vremena u cijelosti ili djelomično prihvati se devedeset posto preporuka Suda, dok ih se odbije manje od pet posto.

Revizije koje provodi Sud

Revizije uspješnosti

U okviru revizija uspješnosti koje provodi Sud ispituju se djelotvornost, učinkovitost i ekonomičnost politika i programa Eu-a te se ispituje jesu li u vezi s prihodima i rashodima Eu-a primijenjena načela dobrog financijskog upravljanja. Takve revizije obuhvaćaju širok raspon tema, no poseban se naglasak stavlja na održivu uporabu prirodnih resursa, rast i uključivanje, migracije, sigurnost i globalni razvoj, jedinstveno tržište te odgovornu i učinkovitu Europsku uniju. Rezultati revizija uspješnosti Suda objavljuju se u tematskim izvješćima.

U okviru revizija uspješnosti Sud procjenjuje različite aspekte procesa javnih intervencija, uključujući uložene resurse (financijske, ljudske, materijalne, organizacijske ili regulatorne resurse potrebne za provedbu programa), ostvarenja (očekivane rezultate programa), rezultate (neposredne učinke programa na izravne korisnike ili primatelje) te učinak (očekivane dugoročne promjene u društvu koje proizlaze iz djelovanja Eu-a).

Faze revizijskog procesa

Revizije uspješnosti koje provodi Sud često su složene i tehničke naravi te zahtijevaju znatne resurse. Glavne su faze revizijskog procesa:

  • izrada višegodišnjih i godišnjih programa: određivanje revizijskih prioriteta na temelju analize rizika i politika, kao i odgovarajući odabir revizijskih zadataka. To uključuje procjenu izvedivosti predloženog revizijskog zadatka i njegovog vjerojatnog učinka. Svake godine Sud pokrene između 35 i 45 revizija uspješnosti
  • memorandum o planiranju revizije: utvrđivanje detaljnih revizijskih koraka kako bi se osigurala učinkovitost i djelotvornost procesa, utvrđivanje opsega revizije i revizijskog pristupa, planiranje resursa i ključnih etapa
  • revizijski rad na terenu: prikupljanje neposrednih revizijskih dokaza na licu mjesta u institucijama, agencijama i decentraliziranim tijelima Eu-a, nacionalnim i regionalnim tijelima u državama članicama te ostalim primateljima sredstava Eu-a
  • raspravni postupak sa subjektom revizije: provjeravanje činjenica s tijelom nad kojim je provedena revizija i potvrda kvalitete nalaza
  • sastavljanje izvješća: iznošenje revizijskih nalaza, zaključaka i preporuka u izvješću, zajedno s odgovorom subjekta revizije. Sva izvješća Suda javno su dostupna
  • praćenje provedbe preporuka: provjera mjere u kojoj su preporuke provedene nakon tri godine.

Revizije u svrhu davanja izjave o jamstvu

Izjava o jamstvu daje se na temelju godišnje financijska revizija i revizije usklađenosti u okviru koje Sud provodi reviziju pouzdanosti računovodstvene dokumentacije Eu-a i pravilnosti povezanih transakcija. Nalazi i zaključci koji proizlaze iz tog postupka objavljuju se u godišnjim izvješćima Suda. Sud ispituje nadzorne i kontrolne sustave kako bi utvrdio jesu li prihodi koji su prikupljeni i plaćanja koja su izvršena tijekom financijske godine u skladu s važećim pravnim i regulatornim okvirima.

Detaljno ispitivanje reprezentativnog uzorka koji čini nekoliko stotina transakcija provodi se nad svim rashodovnim programima i u svim državama članicama te se koristi u svrhu posebne procjene različitih područja proračuna Eu-a.

Na temelju toga Sud procjenjuje i stopu pogreške za proračun Eu-a u cjelini i za posebne procjene, pod uvjetom da su uzorci u svakom rashodovnom području dovoljno veliki. Stope pogreške računaju primjenom statističkih metoda. Pokazuju vjerojatnost nepravilnih rashoda i nisu zamišljene kao procjene vrijednosti. Naposljetku, procjena stope pogreške koju Sud daje u vezi s nepravilnim rashodima ne bi se trebala poistovjetiti s prijevarom.

Standardi

Sud provodi svoje revizije u skladu sa standardima ISSAI, međunarodnim revizijskim standardima INTOSAI ja, međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija. Načela i pojedinosti u vezi s revizijskim pristupom Suda utvrđeni su u nizu priručnika, standarda i smjernica s pomoću kojih se međunarodni standardi primjenjuju u specifičnom revizijskom kontekstu Eu-a. Oni omogućuju revizorima Suda da obave kvalitetan i stručan posao te da djeluju učinkovito i djelotvorno.

Publikacije Suda

Revizijska izvješća

Tematska izvješća

U tematskim izvješćima iznose se rezultati odabranih revizija uspješnosti kojima su obuhvaćena određena područja politike, rashodovna područja ili pitanja u vezi s proračunom ili upravljanjem koja se odnose na više godina.

Godišnja izvješća

Godišnja izvješća Suda sadržavaju rezultate financijske revizije i revizije usklađenosti kojima je obuhvaćen proračun Europske unije i europskog razvojnog fonda (ERF a). Ona uključuju godišnje izjave o jamstvu te obuhvaćaju proračunsko upravljanje i aspekte uspješnosti. Sud također objavljuje godišnja izvješća o 41 agenciji Eu-a te decentraliziranim tijelima i zajedničkim poduzećima Eu-a.

Mišljenja

Sud izražava mišljenja na zahtjev ostalih institucija Eu-a. U mišljenjima Sud iznosi svoja stajališta o nacrtima zakona o kojima se trenutačno raspravlja i koji bi imali znatan učinak na financijsko upravljanje EU om.

Pregledi

Pregledi se temelje na prikupljenom znanju i iskustvu revizora Suda. U njima se obrađuju različite teme u vezi s upravljanjem i politikama na razini EU-a i sastavljaju se u različite svrhe. Mogu sadržavati opis konteksta i analizu koji se temelje na objavljenim revizijskim izvješćima Suda i koji se često prikazuju s međusektorskog stajališta. Služe i za iznošenje analiza u vezi s područjima ili pitanjima nad kojima Sud još nije obavio reviziju ili za utvrđivanje činjenica o određenim temama ili problemima.

Publikacije koje Sud sada naziva „pregledima” bile su do rujna 2019. poznate pod različitim nazivima kao što su panoramski pregledi, kratki informativni dokumenti i kratki tematski pregledi. Od sada će sve navedene publikacije biti objedinjene pod jedinstvenim nazivom „pregledi”, no i dalje će ih biti moguće pretraživati prema prijašnjim nazivima.

Uvodni dokumenti o reviziji

Uvodni dokumenti o reviziji (koji su se prethodno nazivali dokumentima s pregledom osnovnih informacija) sadržavaju informacije koje se temelje na pripremnim radnjama prije početka tekućeg revizijskog zadatka. Zamišljeni su kao izvor informacija za sve zainteresirane za relevantnu politiku ili program obuhvaćen revizijom.

Revizije koje provodi Sud

Kako se zapravo obavlja revizija?

Glavni su koraci revizijskog procesa:

• izrada programa: određivanje višegodišnjih i godišnjih revizijskih prioriteta na temelju analize rizika i politika, kao i odabir revizijskih zadataka u skladu s time

• planiranje revizije: utvrđivanje detaljnih revizijskih koraka kako bi se zajamčila učinkovitost i djelotvornost procesa, utvrđivanje opsega revizije i revizijskog pristupa, planiranje resursa i ključnih etapa

• revizijski rad na terenu: prikupljanje neposrednih revizijskih dokaza na licu mjesta u institucijama, agencijama i decentraliziranim tijelima EU-a, tijelima državne i regionalne uprave u državama članicama te ostalim primateljima sredstava EU-a. Revizije se obavljaju primjenom niza metoda kao što su pregledi dokumenata i izvješća, izravne tehnike ispitivanja (npr. intervjui, stručne skupine i ankete) te analitički postupci (npr. analize na temelju višestrukih kriterija i komparativne analize). Tijela nad kojima se provodi revizija dužna su proslijediti svu dokumentaciju ili informacije koje revizori Suda smatraju potrebnima za obavljanje revizije

• raspravni postupak sa subjektom revizije: provjeravanje činjenica s tijelom nad kojim je provedena revizija i potvrda kvalitete nalaza. Provjera činjenica i nalaza obavlja se u nekoliko faza te, u relevantnim slučajevima, uključuje subjekte revizije kao što su tijela u državama članicama ili trećim zemljama ili međunarodne organizacije

• sastavljanje izvješća: iznošenje revizijskih nalaza, zaključaka i preporuka u izvješću, zajedno s odgovorom subjekta ili subjekata revizije. Sva izvješća Suda javno su dostupna

• praćenje provedbe preporuka: procjena mjere u kojoj su subjekti revizije proveli preporuke, uglavnom tijekom razdoblja od tri godine nakon završetka revizije.

Koliko traju revizije Suda?

U dogovoru s Europskim parlamentom ciljani je vremenski okvir za završetak revizija koje je Sud odabrao trinaest mjeseci, od trenutka usvajanja detaljnog plana do trenutka usvajanja izvješća. Ako se u obzir uzmu svi prethodno navedeni koraci, Sud taj okvir smatra vrlo vremenski učinkovitim, posebice zbog toga što se sva izvješća Suda također moraju prevesti na 23 službena jezika EU-a.

Što je „revizija uspješnosti”?

U okviru revizija uspješnosti koje provodi Sud ispituju se djelotvornost, učinkovitost i ekonomičnost politika i programa Eu-a te se ispituje jesu li u vezi s prihodima ili rashodima Eu-a primijenjena načela dobrog financijskog upravljanja. Takve revizije obuhvaćaju širok raspon tema s posebnim naglaskom na održivu uporabu prirodnih resursa, rast i uključivanje, migracije, sigurnost i globalni razvoj, jedinstveno tržište te odgovoran i učinkovit EU koji ostvaruje europsku dodanu vrijednost.

Kako se odabiru revizijski zadatci?

Sud svoje revizijske zadatke odabire neovisno koristeći se strogim godišnjim postupkom odabira i utvrđivanja prioriteta na temelju procjene rizika koja obuhvaća čitav niz politika Eu-a i cjelokupni proračun Eu-a. Sud također u obzir uzima doprinos institucijskih dionika, kao što je Europski parlament.

Osim toga, Sud donosi višegodišnje strategije za provedbu dugoročnih prioriteta povezanih s područjima revizije i revizijskim metodama, kao i unutarnjim ustrojem Suda.

Kakvo stručno znanje posjeduje Sud za obavljanje svojih specijaliziranih revizija? Služi li se Sud vanjskim stručnjacima?

Revizijsko osoblje Suda ima bogato iskustvo rada u javnom i privatnom sektoru, uključujući u područjima računovodstva, financijskog upravljanja, unutarnje i vanjske revizije te prava i ekonomije. U slučajevima u kojima je Sudu potreban dodatan uvid u neko područje politike – na primjer, nadzor nad bankama – Sud zapošljava specijalizirano osoblje.

Osim toga, Sud angažira vanjske stručnjake s kojima raspravlja o planiranju revizija i analizi rizika te koji također mogu doprinijeti osmišljavanju i provođenju odabranih revizija i pregleda.

U državama članicama neke revizije također se provode u suradnji s nacionalnim vrhovnim revizijskim institucijama te se njihovi revizori mogu pridružiti našim timovima.

Zašto Sud provodi revizije nekoliko godina nakon provedbe politike ili programa?

Sud smatra da je važno da se politikama Eu-a postignu predviđeni ciljevi te da se programima potrošnje ostvari odgovarajuća vrijednost za uloženi novac. Stoga je nužno da Sud omogući dovoljno vremena za provedbu projekata i programa te za ostvarivanje prvih rezultata, što, ovisno o politici i programu, može potrajati nekoliko godina. Zbog toga se većina revizija i pregleda provodi ex post, jer u protivnom Sud ne bi mogao temeljiti svoju procjenu na dokazima.

Kako Sud jamči neovisnost i objektivnost svojih revizija?

Sud provodi revizije u skladu s kodeksom za kontrolu kvalitete koji je uspostavio INTOSAI, Međunarodna organizacija vrhovnih revizijskih institucija. Na revizore Suda primjenjuje se kodeks profesionalnog ponašanja koji je uspostavio INTOSAI. Dužni su, među ostalim, biti neovisni o okolnostima ili utjecajima koji mogu narušiti ili za koje se smatra da mogu narušiti njihovu stručnu prosudbu te su dužni djelovati nepristrano.

Slično tome, Ugovorom je propisano da članovi Suda moraju potpuno neovisno obavljati svoje dužnosti, što znači da ne smiju tražiti ili dobivati upute od vanjskih izvora, dužni su suzdržati se od sveg djelovanja koje nije u skladu s njihovim dužnostima te ne smiju obavljati druge plaćene ili neplaćene profesionalne aktivnosti. Ako prekrše te uvjete, Sud Europske unije može ih razriješiti dužnosti.

Što se događa s preporukama Suda nakon objave izvješća?

Rezultatima rada Suda mogu se koristiti Europska komisija, Parlament, Vijeće, nacionalni parlamenti i tijela u državama članicama kako bi poboljšali način na koji se politike i programi Eu-a provode u praksi. Rezultati rada Suda mogu biti u obliku izmjena u području zakonodavstva ili uredbi, boljih smjernica ili novog pristupa provedbi politika ili programa. Tijekom vremena u cijelosti ili djelomično prihvati se oko devedeset posto preporuka Suda, dok ih se odbije manje od pet posto.

Prati li Sud njihovu provedbu?

Da. Sud obično nakon tri godine provjerava mjeru u kojoj su preporuke provedene.

Može li Sud zahtijevati provedbu svojih preporuka?

Uloga je Suda pružanje savjeta u obliku preporuka, a ne zahtijevanje njihove provedbe.

Ako se u okviru revizije koju je proveo Sud utvrde nepropisno isplaćena financijska sredstva te je potrebno izvršiti njihov povrat, Komisija raspolaže odgovarajućim sredstvima da naloži izvršenje povrata, uključujući slučajeve u kojima su sredstva potrošena u okviru programa Eu-a koje provode tijela država članica.

U slučajevima u kojima postoji sumnja da je počinjena prijevara Sud predmet upućuje OLAF u, uredu Europske unije za borbu protiv prijevara, koji raspolaže vlastitim stručnjacima. Borba protiv prijevara zahtijeva vještine koje su drugačije od onih koje zahtijeva revizija, stoga Sud smatra da se takvom podjelom obje vrste vještina mogu iskoristiti na najbolji način. OLAF istražuje slučajeve te ih, ovisno o rezultatu, upućuje nacionalnim tužiteljstvima.

Sud potom prati provedbu korektivnih mjera koje su Komisija i OLAF poduzeli te jesu li ti slučajevi, ovisno o ishodu istraga koje su proveli nacionalni tužitelji, rezultirali sudskim kaznama.

Članovi Suda i suradnja s drugim tijelima

Na koji se način imenuju članovi Suda?

Članove Suda predlažu vlade matičnih država članica te ih, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, imenuje Vijeće. Članovi se imenuju na obnovljivi mandat od šest godina. Članovi su obvezni obavljati svoju dužnost potpuno neovisno i u općem interesu Europske unije.

Rade li sami članovi na revizijama?

Da. Osim što čine kolegij Suda, članovi Suda raspoređeni su na rad u jednom od pet revizijskih vijeća, od kojih je svako specijalizirano za različita područja politika. Navedena revizijska vijeća usvajaju većinu revizijskih izvješća i mišljenja.

Svaki je član istodobno odgovoran za posebne zadatke, ponajprije u području revizije. Revizije na temelju kojih se sastavlja izvješće provode revizori iz predmetnog revizijskog vijeća. Nadležni član zatim predstavlja izvješće revizijskom vijeću i/ili Sudu u punom sastavu radi njegova usvajanja, a potom i Europskom parlamentu i drugim relevantnim institucijskim dionicima te medijima.

Kako Sud surađuje s Europskim parlamentom, Vijećem i nacionalnim parlamentima?

Unatoč tome što Sud sam odlučuje o svom programu rada te ga provodi potpuno neovisno, to ne znači da Sud obavlja svoj rad u izolaciji. Isto tako, neovisnost ne sprječava Sud da komunicira s partnerskim institucijama kako bi utvrdio njihove potrebe za informacijama. Sud je razvio blisku suradnju s Europskim parlamentom u svrhu dobivanja prijedloga za obavljanje revizija što je prije moguće u procesu planiranja. Sud također uzima u obzir mišljenje Vijeća, koje je glas država članica, kao i mišljenja parlamenata samih država članica. U posljednjih je nekoliko godina Sud primio znatan broj vrlo korisnih prijedloga koje je i usvojio.

Naravno, Sud također održava stalni dijalog s Europskom komisijom, institucijom koja je najviše odgovorna za provedbu prijedloga Suda.

Kako Sud surađuje s uredima za reviziju u državama članicama?

Sud njeguje vrlo blisku suradnju s vrhovnim revizijskim institucijama (VRI) u državama članicama Eu-a u okviru Kontaktnog odbora Eu-a te bilateralnih kontakata.

Revizori vrhovnih revizijskih institucija država članica Eu-a mogu se pridružiti revizorskom timu Suda prilikom obavljanja revizije na terenu u njihovoj državi članici.

Sud također razmjenjuje informacije i iskustva u okviru članstva u EUROSAI ju i INTOSAI ju, europskoj i međunarodnoj organizaciji vrhovnih revizijskih institucija.

Uzima li Sud pri obavljanju revizije u obzir rad koji su obavila druga tijela?

Da. Unutarnje kontrole na razini Europske komisije i država članica znatno su pojačane u posljednjih nekoliko godina, stoga se Sud može više osloniti na njih u pogledu procjene pravilnosti rashoda. Sud trenutačno probno primjenjuje pristup koji se temelji na potvrdama trećih strana za davanje godišnje izjave o jamstvu u području kohezijske politike.

To doprinosi promicanju odgovornosti i dodatnom unaprjeđenju upravljanja financijskim sredstvima Eu-a. Sud namjerava proširiti primjenu tog pristupa na sva područja proračuna Eu-a u kojima su ispunjeni potrebni uvjeti i u kojima bi takav pristup bio isplativ.

Godišnje izvješće Suda

Koja je uloga Europskog revizorskog suda u vezi s proračunom Eu-a?

Svake godine Sud provjerava računovodstvenu dokumentaciju Eu-a i izražava mišljenje o dvama pitanjima: je li računovodstvena dokumentacija točna i pouzdana te u kojoj se mjeri može dokazati da su sredstva primljena i isplaćena u skladu s primjenjivim pravilima Eu-a i nacionalnim pravilima.

Na tome se temelji izjava o jamstvu koju je Sud dužan podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Je li istina da Europski revizorski sud nikada nije odobrio računovodstvenu dokumentaciju Eu-a?

Ne. Sud je odobrio računovodstvenu dokumentaciju kao pouzdanu (izrazio je „pozitivno mišljenje”) za svaku financijsku godinu od 2007. To znači da je Sud zaključio da je računovodstvena dokumentacija u svim značajnim aspektima vjerno prikazivala financijsko stanje Eu-a i njegove rezultate za predmetnu godinu.

Osim mišljenja o računovodstvenoj dokumentaciji, Sud je dužan izraziti i mišljenje (koje se temelji na obavljenim revizijama) o tome jesu li povezana plaćanja izvršena u skladu s važećim pravilima.

Jedan je od čimbenika na kojima Sud temelji svoje mišljenje procjena stope pogreške u statističkom skupu obuhvaćenom revizijom. Smatra se da u plaćanjima postoje pogreške ako sredstva nisu trebala biti isplaćena iz proračuna Eu-a jer nisu iskorištena u skladu s pravilima Eu-a i/ili nacionalnim pravilima.

U posljednjih nekoliko godina bilježi se napredak u pogledu procijenjene stope pogreške u plaćanjima: 2014.: 4,4 %; 2015.: 3,8 %; 2016.: 3,1 %; 2017.: 2,4%; 2018.: 2,6 %. Osim toga, od 2016. godine u velikom dijelu rashoda obuhvaćenih revizijom nije utvrđena značajna stopa pogreške. Na temelju toga Sud je od te godine izražavao uvjetno mišljenje.

Što su „pozitivno, uvjetno i nepovoljno mišljenje”?

„Pozitivno” mišljenje znači da izneseni podatci pružaju istinit i vjeran prikaz stanja te da su u skladu s pravilima financijskog izvješćivanja.

„Uvjetno” mišljenje znači da revizori ne mogu dati pozitivno mišljenje, ali da utvrđeni problemi nisu sveprisutni, odnosno rašireni u cijeloj skupini podataka.

„Nepovoljno” mišljenje izražava se kad postoje sveprisutni problemi.

Što je „značajna stopa pogreške”?

U revizijskoj terminologiji značajna stopa pogreške označava takvu stopu pogreške za koju je vjerojatno da će utjecati na odluke ciljnih korisnika financijskih izvještaja i revizijskih izvješća. I Sud i Europska komisija za određivanje značajnosti primjenjuju prag od 2 %.

Ako je, na primjer, procijenjena stopa pogreške 2 %, znači li to da je oko 3 milijarde eura financijskih sredstava Eu-a potrošeno uzalud?

Ne. Takav pristup može navesti na krivi zaključak jer postoji bitna razlika između „pogreške” i „nesvrhovitog trošenja”. Svojim ispitivanjima Sud provjerava jesu li financijska sredstva Eu-a iskorištena u svrhu za koju su bila namijenjena, jesu li naplaćeni troškovi pravilno izračunani te jesu li ispunjeni uvjeti prihvatljivosti. Procjena stopa pogreške odnosi se upravo na navedeno.

Pojedine pogreške odnose se na plaćanja koja nisu ispunjavala uvjete prihvatljivosti, kao što su primjerice netočne površine u prijavama poljoprivrednika ili dodjela potpore za istraživanje poduzeću koje je svrstano u kategoriju „malog ili srednjeg poduzeća”, iako je u cijelosti bilo u vlasništvu velikog trgovačkog društva. U takvim slučajevima sredstva Eu-a možda su i imala određeni pozitivni učinak te se njima ostvarila određena korist, ali se uvjeti uporabe tih sredstava nisu u potpunosti poštovali.

S druge strane, moguće je da određeni zakoniti i pravilni rashodi budu nesvrhoviti, primjerice za izgradnju lučke infrastrukture pri čemu se nije vodilo dovoljno računa o budućim razinama teretnog prijevoza.

Predstavljaju li utvrđene pogreške slučajeve prijevare?

U velikoj većini slučajeva ne. Prijevara je čin namjerne obmane radi ostvarenja neke koristi. Iako u sklopu uobičajenih revizijskih postupaka može biti teško uočiti slučajeve prijevare, Sud svake godine tijekom revizijskih ispitivanja otkriva niz slučajeva u kojima postoji sumnja na prijevaru.

U približno 728 transakcija obuhvaćenih revizijom Sud je 2018. godine utvrdio 9 slučajeva u kojima je postojala sumnja na prijevaru (2017. bilo je 13 takvih slučajeva). Sud sve takve slučajeve prijavljuje OLAF-u, uredu Europske unije za borbu protiv prijevara.

Zašto je broj otkrivenih slučajeva u kojima postoji sumnja na prijevaru u godišnjem izvješću Suda tako malen?

Traganje za prijevarama nije uloga Suda kao vanjskog revizora Eu-a, stoga Sud to ni ne radi. U slučaju sumnje da je počinjena prijevara Sud o tome izvješćuje OLAF, ured Europske unije za borbu protiv prijevara. OLAF istražuje slučajeve te ih, ovisno o rezultatu, upućuje nacionalnim tužiteljstvima.

Sud potom prati provedbu korektivnih mjera koje su Komisija i OLAF poduzeli te jesu li ti slučajevi, ovisno o ishodu istraga koje su proveli nacionalni tužitelji, rezultirali sudskim kaznama.

Zašto Sud za potrebe svog godišnjeg izvješća ne provodi reviziju u svim državama članicama Eu-a?

Revizija Suda usmjerena je na proračun Eu-a i način na koji njime upravlja Europska komisija te nije osmišljena za prikupljanje podataka o pojedinačnim državama članicama. Na temelju revizije u svrhu davanja izjave o jamstvu Sud stoga izražava revizorsko mišljenje o pravilnosti prihoda i rashoda Eu-a u cjelini. To objašnjava zašto, barem u nekim područjima proračuna, revizijskim uzorkom svake godine nisu obuhvaćene sve države članice.

Sud istovremeno u okviru posebnih procjena pruža detaljnije informacije o glavnim rashodovnim područjima na godišnjoj osnovi.