Svake godine Europski parlament i Vijeće donose godišnji proračun EU-a kao dio dugoročnog proračuna za razdoblje od sedam godina (koji je poznat kao „višegodišnji financijski okvir” ili VFO). Aktualni VFO, koji obuhvaća razdoblje 2021. – 2027., iznosi više od 1 200 milijardi eura, što je manje od 2 % ukupne javne potrošnje država članica EU-a.

Uz standardni dugoročni proračun EU-a isplate se izvršavaju i iz Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), koji je jednokratan i privremen financijski instrument (NextGenerationEU) uspostavljen radi poticanja oporavka i reformi nakon pandemije. Tijekom razdoblja 2021. – 2026. države članice imaju na raspolaganju gotovo 600 milijardi eura financijske potpore.

U sklopu aktualnog VFO-a najveći dio proračuna EU-a (oko 45 %) financira se doprinosima koje države članice daju razmjerno svojem bruto nacionalnom dohotku. Drugi izvori uključuju doprinos koji se temelji na porezu na dodanu vrijednost (oko 10 %), carinske pristojbe (oko 10 %) i doprinos koji se temelji na plastičnom ambalažnom otpadu (oko 3 %). Iznosi pozajmljeni za financiranje potpore državama članicama u okviru instrumenta NGEU također čine znatan udio u prihodima EU-a (oko 18 %).

Sredstva EU-a isplaćuju se korisnicima ili u obliku jednokratnih plaćanja / godišnjih obroka ili u obliku niza plaćanja u okviru višegodišnjih programa potrošnje. Najveći udjeli proračuna EU-a u sklopu VFO-a trenutačno otpadaju na sljedeća područja potrošnje:

• „Prirodni resursi i okoliš” (oko 34 %), koje obuhvaća mjere EU-a u području klime i zajedničku poljoprivrednu politiku;
• „Kohezija, otpornost i vrijednosti” (oko 30 %), koje uključuje ulaganja u regionalni razvoj i promet;
• „Jedinstveno tržište, inovacije i digitalizacija” (oko 14 %), koje obuhvaća potporu istraživanju i razvoju u različitim sektorima te program Obzor Europa;
• „Susjedstvo i svijet” (oko 10 %), koje je poznato i kao „Globalna Europa” te se odnosi ponajprije na vanjsko djelovanje EU-a i međunarodnu razvojnu suradnju.

Sud svake godine provodi reviziju nad godišnjom računovodstvenom dokumentacijom i povezanim prihodima i rashodima. Sud procjenjuje:

• je li računovodstvena dokumentacija pouzdana;
• jesu li prihodi EU-a prikupljeni; i
• jesu li plaćanja izvršena u skladu s pravilima.

Za svako područje Sud izražava zasebno mišljenje: „pozitivno”, „uvjetno” ili „nepovoljno”. Valja napomenuti da o rashodima Sud izražava dva zasebna mišljenja: jedno o standardnom proračunu EU-a, a drugo o privremenom Mehanizmu za oporavak i otpornost (RRF), koji je glavni stup paketa EU-a za oporavak od pandemije poznatog pod nazivom NextGenerationEU (NGEU).

Te provjere čine osnovu za izjavu o jamstvu koju je Sud dužan podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

„Pozitivno” mišljenje znači da se podatcima iznesenim u računovodstvenoj dokumentaciji pruža istinit i vjeran prikaz stanja te da su oni u skladu s pravilima financijskog izvješćivanja i financijskog upravljanja. Povezane transakcije u svim su značajnim aspektima zakonite i pravilne.

„Uvjetno” mišljenje znači da revizori ne mogu dati pozitivno mišljenje, ali da su utvrđeni problemi ograničeni na određena područja.

„Nepovoljno” mišljenje znači da postoje rašireni problemi.

Ta brojčana vrijednost, izražena u obliku postotka, procjena je Suda o tome koliki je udio sredstava koja nisu trebala biti isplaćena iz proračuna EU-a jer nisu potrošena u skladu s pravilima EU-a ili određenim nacionalnim pravilima.

Uobičajene pogreške uključuju plaćanja za neprihvatljive korisnike ili projekte odnosno za nabavu usluga i robe ili za ulaganja bez pravilne primjene pravila o javnoj nabavi.

U revizorskoj terminologiji ona označava stopu iznad koje se smatra da pogreške imaju znatan učinak. Ako je stopa pogreške značajna, vjerojatno je da će ona utjecati na način na koji ciljni korisnici revizijskih izvješća donose odluke. Za određivanje značajnosti i Sud i Europska komisija primjenjuju prag od 2 %.

Ne. Takva tvrdnja bila bi netočna jer postoji bitna razlika između „pogreške” i „nesvrhovitog trošenja”.

Svojim ispitivanjima rashoda iz proračuna EU-a Sud provjerava jesu li financijska sredstva EU-a potrošena u skladu s pravilima, jesu li naplaćeni troškovi pravilno izračunani te jesu li od početka bili ispunjeni uvjeti prihvatljivosti. Ako najmanje jedan od tih uvjeta nije ispunjen, Sud to smatra „pogreškom”. U procijenjenoj stopi pogreške odražavaju se takvi slučajevi.

Iako te pogreške uključuju plaćanja za projekte ili korisnike koji ne ispunjavaju uvjete prihvatljivosti (npr. zbog pogrešaka u postupku javne nabave), zahvaljujući tim projektima ili korisnicima i dalje se mogu ostvariti predviđene koristi te se ta plaćanja stoga ne mogu smatrati nesvrhovitim.

Dakako, potrošnja sredstava može biti zakonita i pravilna, ali i dalje nesvrhovita. Jedan je primjer iz prethodnih izvješća Suda lučka infrastruktura pri čijoj se izgradnji nije vodilo dovoljno računa o predviđenim razinama teretnog prijevoza.

U većini slučajeva ništa ne upućuje na to. Po definiciji prijevara je namjerni čin obmane radi ostvarenja određene koristi. Iako u sklopu uobičajenih revizijskih postupaka može biti teško uočiti prijevaru, Sud svake godine tijekom ispitivanja otkriva niz slučajeva u kojima postoji sumnja na prijevaru.

Sud nije nadležan za istraživanje slučajeva sumnje na prijevaru na štetu financijskih interesa EU-a, ali doprinosi suzbijanju prijevara na štetu proračuna EU-a prijavljivanjem slučajeva sumnje na prijevaru Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i/ili Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO-u).

Zadaća je Suda pružiti izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije EU-a te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija. Sud ispituje proračun EU-a te način na koji Europska komisija upravlja njime zajedno s državama članicama. Revizija koju Sud obavlja stoga nije osmišljena za utvrđivanje stopa pogrešaka za pojedinačne države članice jer bi za to bili potrebni znatni dodatni resursi. Zadatak je Europske komisije, kao institucije odgovorne za upravljanje proračunom EU-a, da u godišnjim izvješćima o radu iznese detaljne informacije o svim državama članicama.

No Sud ipak navodi određene države članice, korisnike ili regije kad daje ilustrativne primjere u svojem godišnjem izvješću. Sud iznosi i nekoliko informacija koje uključuju zemljopisne aspekte na temelju ispitivanja transakcija u rashodovnim područjima „Kohezija” i „Prirodni resursi” te u vezi s rashodima u okviru RRF-a. U tim primjerima vidljiv je broj transakcija uključenih u reviziju za svaku državu članicu i broj transakcija koje sadržavaju kvantificirane pogreške. Međutim, te vrijednosti ne bi se trebale tumačiti kao pokazatelji stope pogreške u određenoj državi članici.